GOVOR SVETOG OCA FRANJE
PRIPADNICIMA NEOKATEKUMENSKOG PUTA
Aula Pavla VI.
Petak 6. ožujka 2015.
dobar dan svima! I hvala, hvala vam puno što ste došli na ovaj susret.
Papina zadaća, Petrova zadaća je utvrđivati braću u vjeri. Tako ste i vi ovom gestom htjeli zatražiti od Petrovog Nasljednika da potvrdi vaš poziv, podrži vaše poslanje, blagoslovi vašu karizmu. I ja danas potvrđujem vaš poziv, podržavam vaše poslanje i blagoslivljam vašu karizmu. To činim, ne zato što mi je on [pokazujući na Kika] platio. Ne! Činim to jer želim to činiti. Ići ćete u ime Kristovo u cijeli svijet i donositi njegovo Evanđelje: Neka Krist ide pred vama, neka vas prati i dovede do ispunjenja ono spasenje kojeg ste vi nositelji.
S vama pozdravljam sve kardinale i biskupe koji vas danas prate i one koji u svojim biskupijama podržavaju vaše poslanje. Na poseban način pozdravljam inicijatore Neokatekumenskog puta, Kika Argüella i Carmen Hernandez, zajedno s ocem Mariom Pezzijem: također i njima izražavam svoje priznanje i ohrabrenje za ono što, preko Puta, čine na korist Crkvi. Ja uvijek kažem da Neokatekumenski put čini veliko dobro u Crkvi.
Kao što je rekao Kiko, naš današnji susret je susret poslanja u misije, u poslušnosti onome što je Krist tražio od nas. I zato sam naročito zadovoljan da se ovo vaše poslanje odvija zahvaljujući kršćanskim obiteljima koje, okupljene u jednoj zajednici, imaju poslanje davati znakove vjere koji privlače ljude k ljepoti Evanđelja, prema Kristovim riječima: »Ljubite se kao što sam ja vas ljubio; po ovoj ljubavi će znati da ste moji učenici« (usp. Iv 13,34) i »budite jedno i svijet će povjerovati« (usp. Iv 17,21). Ove zajednice, pozvane od biskupa, sastavljene su od jednog prezbitera i od četiri ili pet obitelji, s djecom - čak i ako su već starija - te sačinjavaju »missio ad gentes«, s poslanjem evangelizacije nekršćana, onih nekršćana koji nikad nisu čuli za Krista te također onih nekršćana koji su zaboravili tko je bio i tko je Isus Krist. To su kršteni nekršćani koji su zbog sekularizacije i svjetovnosti zaboravili vjeru. Probudite tu vjeru!
Dakle, prije nego riječju, upravo vašim svjedočanstvom života pokazujete srce Kristove objave: da Bog ljubi čovjeka do te mjere da se predao u smrt za njega i da je uskrišen od Oca kako bi nam dao milost darivanja života drugima. Današnji svijet ima iznimno snažnu potrebu ove velike poruke. Koliko samoće, koliko trpljenja, koliko udaljenosti od Boga na mnogim periferijama Europe i Amerike i u mnogim gradovima Azije! Koliku potrebu ima današnji čovjek, u svakom kutku svijeta, čuti da ga Bog ljubi i da je ljubav moguća! Ove kršćanske zajednice, zahvaljujući vama - misionarskim obiteljima, imaju bitnu zadaću učiniti vidljivom ovu poruku. A koja je ta poruka? “Krist je uskrsnuo, Krist živi! Krist je živ među nama!”
Vi ste primili snagu da ostavite sve i pođete u daleke zemlje zahvaljujući jednom putu kršćanske inicijacije, življenom u malim zajednicama, gdje ste iznova otkrili ogromna bogatstva vašeg Krštenja. Taj put je Neokatekumenski Put, istinski dar Providnosti za Crkvu našeg vremena, kao što su već potvrdili moji prethodnici; osobito sveti Ivan Pavao II, kada vam je rekao: “Priznajem Neokatekumenski Put kao itinerarij kršćanske formacije, valjan za društvo i za današnja vremena” (Pismo Ogniqualvolta, 30. kolovoza 1990: AAS 82[1990], 1515). Put se oslanja na tri dimenzije Crkve: Riječ, Liturgija i Zajednica. Zbog toga se trajno i pokorno slušanje Božje Riječi, euharistijsko slavlje u malim zajednicama nakon Prve večernje nedjelje, slavlje Pohvala (Jutarnje molitve) u obitelji nedjeljom sa svom djecom, te dijeljenje vlastite vjere s drugom braćom, nalaze na izvoru mnogih darova kojima vas je Gospodin velikodušno obdario, poput brojnih poziva na prezbiterat i na posvećeni život. Doista je utješno vidjeti sve ovo, jer potvrđuje da je Duh Božji živ i djelatan u svojoj Crkvi i danas, te da odgovara na potrebe modernog čovjeka.
U različitim prigodama opetovano sam naglašavao potrebu da Crkva prijeđe s pastorala pukog očuvanja na pastoral koji je odlučno misionarski (Usp. Ap. pobud. Evangelii Gaudium, 15). Koliko puta, u Crkvi, imamo Isusa unutra i ne puštamo ga van… Koliko puta! Ovo je najvažnija stvar koju treba učiniti, ukoliko ne želimo da vode u Crkvu postanu ustajale. Put već godinama ostvaruje ovo poslanje Missio ad gentes među nekršćanima, u svrhu implantatio Ecclesiae, nove prisutnosti Crkve tamo gdje Crkva ne postoji ili nije više kadra stići do osoba. “Koliku nam radost dajete vašom prisutnošću i vašim djelovanjem!” - tako vam je rekao blaženi papa Pavao VI. na prvoj audijenciji s vama (8. svibnja 1974., Insegnamenti di Paolo VI, XII [1974], 407). Također i ja ove riječi činim svojima, i ohrabrujem vas da krenete naprijed, povjeravajući vas Svetoj Djevici Mariji, koja je nadahnula Neokatekumenski Put. Ona zagovara za vas pred svojim božanskim Sinom. Pođite, s mojim blagoslovom.
Dakle, prije nego riječju, upravo vašim svjedočanstvom života pokazujete srce Kristove objave: da Bog ljubi čovjeka do te mjere da se predao u smrt za njega i da je uskrišen od Oca kako bi nam dao milost darivanja života drugima. Današnji svijet ima iznimno snažnu potrebu ove velike poruke. Koliko samoće, koliko trpljenja, koliko udaljenosti od Boga na mnogim periferijama Europe i Amerike i u mnogim gradovima Azije! Koliku potrebu ima današnji čovjek, u svakom kutku svijeta, čuti da ga Bog ljubi i da je ljubav moguća! Ove kršćanske zajednice, zahvaljujući vama - misionarskim obiteljima, imaju bitnu zadaću učiniti vidljivom ovu poruku. A koja je ta poruka? “Krist je uskrsnuo, Krist živi! Krist je živ među nama!”
Vi ste primili snagu da ostavite sve i pođete u daleke zemlje zahvaljujući jednom putu kršćanske inicijacije, življenom u malim zajednicama, gdje ste iznova otkrili ogromna bogatstva vašeg Krštenja. Taj put je Neokatekumenski Put, istinski dar Providnosti za Crkvu našeg vremena, kao što su već potvrdili moji prethodnici; osobito sveti Ivan Pavao II, kada vam je rekao: “Priznajem Neokatekumenski Put kao itinerarij kršćanske formacije, valjan za društvo i za današnja vremena” (Pismo Ogniqualvolta, 30. kolovoza 1990: AAS 82[1990], 1515). Put se oslanja na tri dimenzije Crkve: Riječ, Liturgija i Zajednica. Zbog toga se trajno i pokorno slušanje Božje Riječi, euharistijsko slavlje u malim zajednicama nakon Prve večernje nedjelje, slavlje Pohvala (Jutarnje molitve) u obitelji nedjeljom sa svom djecom, te dijeljenje vlastite vjere s drugom braćom, nalaze na izvoru mnogih darova kojima vas je Gospodin velikodušno obdario, poput brojnih poziva na prezbiterat i na posvećeni život. Doista je utješno vidjeti sve ovo, jer potvrđuje da je Duh Božji živ i djelatan u svojoj Crkvi i danas, te da odgovara na potrebe modernog čovjeka.
U različitim prigodama opetovano sam naglašavao potrebu da Crkva prijeđe s pastorala pukog očuvanja na pastoral koji je odlučno misionarski (Usp. Ap. pobud. Evangelii Gaudium, 15). Koliko puta, u Crkvi, imamo Isusa unutra i ne puštamo ga van… Koliko puta! Ovo je najvažnija stvar koju treba učiniti, ukoliko ne želimo da vode u Crkvu postanu ustajale. Put već godinama ostvaruje ovo poslanje Missio ad gentes među nekršćanima, u svrhu implantatio Ecclesiae, nove prisutnosti Crkve tamo gdje Crkva ne postoji ili nije više kadra stići do osoba. “Koliku nam radost dajete vašom prisutnošću i vašim djelovanjem!” - tako vam je rekao blaženi papa Pavao VI. na prvoj audijenciji s vama (8. svibnja 1974., Insegnamenti di Paolo VI, XII [1974], 407). Također i ja ove riječi činim svojima, i ohrabrujem vas da krenete naprijed, povjeravajući vas Svetoj Djevici Mariji, koja je nadahnula Neokatekumenski Put. Ona zagovara za vas pred svojim božanskim Sinom. Pođite, s mojim blagoslovom.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.