Nakon pozdrava Kika Argüella, suutemeljitelja Neokatekumenskoga puta, Papa je pozdravio nazočne te posebice one koji uskoro odlaze u misije. Prihvatili ste poziv da evangelizirate. Stoga blagoslivljam Boga za ovaj dar, za dar Puta i za dar svakoga od vas. Želio bih naglasiti tri riječi koje vam je Evanđelje namijenilo kao mandat za misije: jedinstvo, slava i svijet – kazao je Papa, a potom se pojedinačno osvrnuo na svaku riječ.
Jedinstvo
Isus moli svoga Oca da njegovi budu savršeni u jedinstvu (Iv 17,23): želi da budu jedno (r. 22) kao što je On i Otac. To je njegova posljednja molitva prije Muke, vrlo brižljiva: da u Crkvi bude zajedništvo. Zajedništvo je bitno. Neprijatelj Boga i čovjeka, đavao, ne može ništa protiv Evanđelja, protiv ponizne snage molitve i sakramenta, ali kušajući našu ljudskost može Crkvi nanijeti veliko zlo. Izaziva umišljenost, osuđivanje drugih, zatvaranjâ, podjele. On sam je „djelitelj“ i često započinje uvjeravanjem da smo dobri, možda bolji od drugih: tako ima spremno tlo za sijanje kukolja. To je napast svih zajednica i može se uvući u najljepše crkvene karizme – ustvrdio je Papa dodajući:
Vi ste primili veliku karizmu za obnovu krsnoga života. Po krštenju se ulazi u Crkvu. Svaka je karizma Božja milost za rast zajedništva. Ali karizma se može i pogoršati, kada se zatvaramo i hvalimo, kada se od drugih želimo razlikovati. Stoga ju treba čuvati. Čuvajte svoju karizmu. Kako? Slijedeći glavni put: ponizno i pokorno jedinstvo. Ako ono postoji, onda Duh Sveti djeluje, kao što je djelovao u Mariji, otvorenoj, poniznoj i poslušnoj. Uvijek treba bdjeti nad karizmom, otklanjajući eventualne ljudske natruhe putem promicanja jedinstva sa svima i poslušnosti Crkvi. Tako se u Crkvi i s Crkvom diše; tako se ustraje u poslušnosti „svetoj Majci Crkvi hijerarhijskoj“, s duhom pripravnim i spremnim za misije (usp. sv. Ignacije, Duhovne vježbe, 353) – kazao je Papa.
Crkva, naša majka
Naglašavam ovaj vidik: Crkva je naša majka. Kao što djeca na licu imaju otisnutu sličnost s majkom, tako i svi mi sličimo svojoj majci Crkvi. Nakon krštenja ne živimo više kao osamljene osobe, već bivamo muškarci i žene zajedništva, pozvani smo da u svijetu budemo djelatnici zajedništva. Jer Isus nije utemeljio Crkvu za Nas, nego je od nas stvorio Crkvu. Crkva nije naše oruđe: mi smo Crkva. Ona nas ponovo rađa, hrani Kruhom života, daje riječi života, oprašta nam i uvijek prati. To je plodnost Crkve, koja je majka: Crkva nije neka organizacija koja okuplja pristaše, ili skupina koja ide naprijed slijedeći logiku svojih ideja, ona je majka koja prenosi život primljen od Isusa – ustvrdio je Sveti Otac.
Ta se plodnost, nastavio je Papa, izražava putem službe i vodstva pastira. I ustanova je karizma, jer je ukorijenjena u istom izvoru, u Duhu Svetom. On je živa voda, ali voda može davati život samo ako je biljka njegovana i obrezana. Napajajte se na izvoru ljubavi, na Duhu, i brinite se, nježno i s poštovanjem za cijeli crkveni organizam, poglavito za najlomljivije dijelove, da sve skupa skladno i plodno raste – potaknuo je Papa.
Slava
Prije muke, Isus nagoviješta da će biti „proslavljen“ na križu: gdje će zasjati njegova slava (usp. Iv 17,5). To je nova slava: svjetovna se slava očituje kad smo važni, kad nam se dive, kad smo bogati i uspješni. Božja se slava, naprotiv, objavljuje na križu: ona je ljubav, na križu sja i širi se. Paradoksalna je ta slava: bez buke, bez zarade i bez pljeska. Ali samo takva slava evanđelje čini plodnim. I majka je Crkva plodna ako oponaša milosrdnu ljubav Božju, koja se predlaže ali se nikad ne nameće. Ta je ljubav ponizna, djeluje poput kiše u zemlji, kao zrak koji dišemo, kao malo sjeme koje u tišini donosi plod. Ljubav se jedino s ljubavlju može naviještati – ustvrdio je papa Franjo, a potom se osvrnuo na poslanje u svijetu.
Svijet
Bog je toliko ljubio svijet da je poslao Isusa (usp. Iv 3,16). Tko ljubi nije daleko već ide u susret. Vi ćete ići u susret mnogim gradovima i mnogim državama. Bog mrzi svjetovnost, ona ga ne privlači, ali voli svijet koji je stvorio, u svijetu voli svoju djecu takvu kakva jesu, tamo gdje žive, također i kad su „udaljena“. U dalekim zemljama, u drugim kulturama, nećete imati lak život, neće vam biti lako, ali to je vaše poslanje. To činite iz ljubavi prema majci Crkvi, iz ljubavi prema jedinstvu ove plodne Majke, to činite da Crkva bude majka i plodna – istaknuo je Papa.
Očitujte djeci nježni pogled Oca, a stvarnosti koje ćete sresti smatrajte darom; prijateljujte s kulturama, govorima i mjesnim običajima, poštujte ih i priznajte sjemenom milosti koje je Duh već razasuo. Bez popuštanja napasti da presađujete usvojene modele, sijte prvi navještaj: „to što je najljepše, najveće, najprivlačnije i ujedno najpotrebnije (usp Evangeliii gaudium, 35). A radosna vijest uvijek treba biti radosna, inače vjera može postati hladan i beživotan nauk – ustvrdio je Sveti Otac.
Kao obitelji treba evangelizirati, a potom živeći jedinstvo i jednostavnost već je životno naviještanje, lijepo svjedočenje, na čemu vam puno zahvaljujem. Zahvaljujem vam u svoje i u ime Crkve na ovoj gesti odlaska u nepoznato i prema trpljenju, jer će biti trpljenja, ali će biti i radosti slave Božje, slave koja je na križu. Pratim vas i hrabrim, a molim vas da ne zaboravite moliti za mene. Ostajem ovdje, ali srce je moje s vama – zaključio je Papa.
