nedjelja, 20. ožujka 2016.

Papa: Neokatekumenski put je Božji dar


U Vatikanu je u dvorani Pavao VI. Sveti Otac prije podne primio u audijenciju oko 10 tisuća članova Neokatekumenskoga puta, u prigodi slanja u misije 56 misionarskih zajednica ('missio ad gentes'), oko 270 obitelji s više od 1500 djece: 14 ih odlazi u Aziju, 30 u Europu, 4 u Oceaniju i dvije u Ameriku.

Nakon pozdrava Kika Argüella, suutemeljitelja Neokatekumenskoga puta, Papa je pozdravio nazočne te posebice one koji uskoro odlaze u misije. Prihvatili ste poziv da evangelizirate. Stoga blagoslivljam Boga za ovaj dar, za dar Puta i za dar svakoga od vas. Želio bih naglasiti tri riječi koje vam je Evanđelje namijenilo kao mandat za misije: jedinstvo, slava i svijet – kazao je Papa, a potom se pojedinačno osvrnuo na svaku riječ.

Jedinstvo

Isus moli svoga Oca da njegovi budu savršeni u jedinstvu (Iv 17,23): želi da budu jedno (r. 22) kao što je On i Otac. To je njegova posljednja molitva prije Muke, vrlo brižljiva: da u Crkvi bude zajedništvo. Zajedništvo je bitno. Neprijatelj Boga i čovjeka, đavao, ne može ništa protiv Evanđelja, protiv ponizne snage molitve i sakramenta, ali kušajući našu ljudskost može Crkvi nanijeti veliko zlo. Izaziva umišljenost, osuđivanje drugih, zatvaranjâ, podjele. On sam je „djelitelj“ i često započinje uvjeravanjem da smo dobri, možda bolji od drugih: tako ima spremno tlo za sijanje kukolja. To je napast svih zajednica i može se uvući u najljepše crkvene karizme – ustvrdio je Papa dodajući:

Vi ste primili veliku karizmu za obnovu krsnoga života. Po krštenju se ulazi u Crkvu. Svaka je karizma Božja milost za rast zajedništva. Ali karizma se može i pogoršati, kada se zatvaramo i hvalimo, kada se od drugih želimo razlikovati. Stoga ju treba čuvati. Čuvajte svoju karizmu. Kako? Slijedeći glavni put: ponizno i pokorno jedinstvo. Ako ono postoji, onda Duh Sveti djeluje, kao što je djelovao u Mariji, otvorenoj, poniznoj i poslušnoj. Uvijek treba bdjeti nad karizmom, otklanjajući eventualne ljudske natruhe putem promicanja jedinstva sa svima i poslušnosti Crkvi. Tako se u Crkvi i s Crkvom diše; tako se ustraje u poslušnosti „svetoj Majci Crkvi hijerarhijskoj“, s duhom pripravnim i spremnim za misije (usp. sv. Ignacije, Duhovne vježbe, 353) – kazao je Papa.

Crkva, naša majka

Naglašavam ovaj vidik: Crkva je naša majka. Kao što djeca na licu imaju otisnutu sličnost s majkom, tako i svi mi sličimo svojoj majci Crkvi. Nakon krštenja ne živimo više kao osamljene osobe, već bivamo muškarci i žene zajedništva, pozvani smo da u svijetu budemo djelatnici zajedništva. Jer Isus nije utemeljio Crkvu za Nas, nego je od nas stvorio Crkvu. Crkva nije naše oruđe: mi smo Crkva. Ona nas ponovo rađa, hrani Kruhom života, daje riječi života, oprašta nam i uvijek prati. To je plodnost Crkve, koja je majka: Crkva nije neka organizacija koja okuplja pristaše, ili skupina koja ide naprijed slijedeći logiku svojih ideja, ona je majka koja prenosi život primljen od Isusa – ustvrdio je Sveti Otac.

Ta se plodnost, nastavio je Papa, izražava putem službe i vodstva pastira. I ustanova je karizma, jer je ukorijenjena u istom izvoru, u Duhu Svetom. On je živa voda, ali voda može davati život samo ako je biljka njegovana i obrezana. Napajajte se na izvoru ljubavi, na Duhu, i brinite se, nježno i s poštovanjem za cijeli crkveni organizam, poglavito za najlomljivije dijelove, da sve skupa skladno i plodno raste – potaknuo je Papa.

Slava

Prije muke, Isus nagoviješta da će biti „proslavljen“ na križu: gdje će zasjati njegova slava (usp. Iv 17,5). To je nova slava: svjetovna se slava očituje kad smo važni, kad nam se dive, kad smo bogati i uspješni. Božja se slava, naprotiv, objavljuje na križu: ona je ljubav, na križu sja i širi se. Paradoksalna je ta slava: bez buke, bez zarade i bez pljeska. Ali samo takva slava evanđelje čini plodnim. I majka je Crkva plodna ako oponaša milosrdnu ljubav Božju, koja se predlaže ali se nikad ne nameće. Ta je ljubav ponizna, djeluje poput kiše u zemlji, kao zrak koji dišemo, kao malo sjeme koje u tišini donosi plod. Ljubav se jedino s ljubavlju može naviještati – ustvrdio je papa Franjo, a potom se osvrnuo na poslanje u svijetu.

Svijet

Bog je toliko ljubio svijet da je poslao Isusa (usp. Iv 3,16). Tko ljubi nije daleko već ide u susret. Vi ćete ići u susret mnogim gradovima i mnogim državama. Bog mrzi svjetovnost, ona ga ne privlači, ali voli svijet koji je stvorio, u svijetu voli svoju djecu takvu kakva jesu, tamo gdje žive, također i kad su „udaljena“. U dalekim zemljama, u drugim kulturama, nećete imati lak život, neće vam biti lako, ali to je vaše poslanje. To činite iz ljubavi prema majci Crkvi, iz ljubavi prema jedinstvu ove plodne Majke, to činite da Crkva bude majka i plodna – istaknuo je Papa.

Očitujte djeci nježni pogled Oca, a stvarnosti koje ćete sresti smatrajte darom; prijateljujte s kulturama, govorima i mjesnim običajima, poštujte ih i priznajte sjemenom milosti koje je Duh već razasuo. Bez popuštanja napasti da presađujete usvojene modele, sijte prvi navještaj: „to što je najljepše, najveće, najprivlačnije i ujedno najpotrebnije (usp Evangeliii gaudium, 35). A radosna vijest uvijek treba biti radosna, inače vjera može postati hladan i beživotan nauk – ustvrdio je Sveti Otac.

Kao obitelji treba evangelizirati, a potom živeći jedinstvo i jednostavnost već je životno naviještanje, lijepo svjedočenje, na čemu vam puno zahvaljujem. Zahvaljujem vam u svoje i u ime Crkve na ovoj gesti odlaska u nepoznato i prema trpljenju, jer će biti trpljenja, ali će biti i radosti slave Božje, slave koja je na križu. Pratim vas i hrabrim, a molim vas da ne zaboravite moliti za mene. Ostajem ovdje, ali srce je moje s vama – zaključio je Papa.

petak, 11. ožujka 2016.

Predivno svjedočanstvo o prihvaćanju dara života i predanja Božjoj volji i providnosti

Predivno svjedočanstvo o prihvaćanju dara života i predanja Božjoj volji i providnosti iznio je u Nacionalnom svetištu svetog Josipa Vladimir Brnardić, urednik poznate HTV-ove emisije „TV kalendar“, prilikom osme srijede Velike pobožnosti svetom Josipu, održane u srijedu 9. ožujka 2016. Vladimir Brnardić sa suprugom Teodorom odgaja petero djece: Helenu, Leu, Klaru, Doroteu i Teodora, pripadaju neokatekumenskoj zajednici, a dolazi, kako je sam rekao, iz tradicionalne obitelji koja tradicionalno nije išla u crkvu.
„Bog je na jedan duhovit način ušao u naš život. Kada smo kupili stan, bio je nasuprot crkve Krista Kralja na Trnju. I to me nekako potaknulo da krenem na svetu misu barem nedjeljom. Jednom smo pozvani na kateheze u našu župu, došli smo poslušati, te dobili jednu zajednicu u kojoj smo mogli biti u dodiru sa živom Božjom riječi i to nam je pomoglo da sazrijevamo kao obitelj.“ – posvjedočio je Vladimir istaknuvši kako su on i supruga bili karijeristi i kako nakon dvoje djece nisu razmišljali o povećanju obitelji.

„Ali tada je Bog zahvatio naš život i otvorio vrata života. I iako nismo mogli našim snagama i sve nam se činilo nemoguće, otvorili smo se životu. I tu nas je Bog čekao. Tu je Bog pripremio za nas jedan poseban dar.“ – zaplakao je, zahvalan na daru života, dotaknuvši pritom srca prepunog svetišta koje ga je podržalo ogromnim aplauzom, te nastavio - „Bog nam je darovao našu kćer Klaru, rođenu s downovim sindromom, koju mnogi nisu htjeli prihvatiti, od liječnika do nekih obitelji, pa i nas samih jer nismo znali što je to. Ali tu je Bog otvorio svoja vrata, otvorio je srca ljudi koji su nam mogli pomoći. Da nismo bili povezani sa crkvom, s vjerom, sa zajednicom koja je bila uz nas mi to ne bismo mogli.“

Inače često napadan zbog vjere i iznošenja vjerskih stavova, pod stalnim pritiscima i prijetnjama otkazom, Vladimir Brnardić posvjedočio je kako je Bog i tu situaciju okrenuo na dobro i kako su ga oni koji su ga progonili na kraju unaprijedili, a vjera i obitelj dali su mu snagu da izdrži to razdoblje.

Zaštitniku Hrvatske, svetom Josipu, ovu srijedu posebno su hodočastili župljani Župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Mahična, predvođeni župnikom vlč. Nikolom Sanjkovićem, koji je predvodio misno slavlje u zajedništvu s rektorom svetišta, mons. Antunom Senteom ml.

Vlč. Sanjković naglasio je u homiliji kako smo u Svetoj godini milosrđa pozvani biti oruđe Božjeg milosrđa a to možemo biti samo ako ponovno otkrijemo tišinu i razmatramo Božju riječ. Istaknuo je kako je sveti Josip predivan primjer Božjeg milosrđa, koji svojom šutljivom prisutnošću, molitvom i jasnim odlukama kojima je štitio život, ostavlja predivnu sliku onoga što se događa u ovom jubileju. „Sveti Josip je šutljiva ljepota milosrdnosti i prisutnosti Božjeg milosrđa koji moli za nas i želi nam pomoći. Molimo za milost i milosrđe ovog naroda, molimo da poput ovog sveca u tišini budemo marljivi, jednostavni, ponizni ljudi.“

Na kraju misnog slavlja mons. Sente pozvao je vjernike na trodnevnu duhovnu pripremu uoči svetkovine svetog Josipa, koja počinje u srijedu, 16. ožujka 2016., a predvodi ju vlč. Antun Zec.